Tuga se kao kuga širi mojim venama, riječi više ne postoje, smisao gubi najsvetija stvar na svijetu, to čudo zvano NOGOMET. Cijeli život sam Vedran, samo želim da gledam utakmice da navijam za svoj tim, a ne da me neki policajac ili fašista metkom ubije. Izvini Vedrane što te nedjelje nisam bio ja umjesto tebe, a nisam samo zato što nije igrao moj tim, jer da je moj Željo bio tad u tom prokletom gradu, ja bi bio Vedran, a zar je više bitno prijatelju nepoznati ti ili ja, jer znam da bi tebe izjedala tuga za mnom, kao što mene ubija za tobom?